ZRS Zagrebački rukometni savez
Sedam je kažu sretan broj. A upravo toliko godina u Vardaru je proveo Igor Karačić. Onom istom Vardaru za koji se već nekoliko mjeseci zna da se raspada. I dočekao jedan od najvećih trenutaka ne samo svoje karijere, već i hrvatske rukometne priče. U deset godina Koelna koji je postao zakon, rukometni brand u organizaciji Final 4, nikada ni jedan Hrvat nije postao MVP. A Hrvatska je ovdje imala brojne europske prvake. Velikane. Od Igora Vorija, Domagoja Duvnjaka, Blaženka Lackovića, preko trostrukog slavljenika Ivana Čupića (Kielce 2016, Vardar 2017, 2019) , do Manuela Štrleka i Marina Šege, odnosno Luke Cindrića. Svi su oni bili europski prvaci, ali niti jedan nije ponio znak MVP-a.
Naravno, svi su oni ostavili veliki trag u svojim momčadima, poneki odlučivali finala, ali ni jedan nije dobio takvo priznanje kao Igor Karačić. Način na koji je on vodio Vardar do novog europskog naslova, vjera koju je imao, snaga da i u najtežim trenucima preuzme odgovornost, stvorila je od „Kare„ kako ga suigrači vole zvati superjunaka.
A on je sušta suprotnost toga. Jednostavan do boli, drag, normalan, pričljiv, a iznad svega ponosan i zahvalan svim dobrim ljudima koji su mu dali šansu da igra rukomet, bude dio tog čudesnog Vardara, jedne filmske priče.
„Pustite mene“. Svi mi smo se nadali, vjerovali da je ovo moguće. Na kraju jedne teške godine. Uostalom u Koelnu nema favorita“. Tako je govorio naš Igor. I mnogi su ga gledali sa sumnjom. Ali on je vjerovao. I znao da u momčadi ima još nekoliko „luđaka“ koji su spremni poginuti u posljednjoj bitki za Vardar, kaku je nazvali makedonski novinari.
I nije stoga čudno da mu je stvarni kapetan Vardara, Stojanče Stoilov dao priliku da on prvi prvi primi pehar novog europskog prvka. Stojače zna. Bolje od bilo koga. Malo je onih poput Igora koji su vjerovali u tu priču. Dejan Milosavljev i još neki u Varadru su živi svjedoci. Poput našeg Ivana Čupića. Zato ga je Milosavljev ljubio kao rođenu majku na svečanoj dodjeli.
„Nemojte nas otpisati i podcijeniti“ rekao je u najavi Final 4. I bio u pravu. S njim u momčadi nikada nikoga ne smijete i podcijeti. U povijest LP će zasigurno ući priča kako su srušili Barcelonu u polufinalu nakon što su gubili prvo poluvrijeme 16:9. Ili način na koji su zaustavili barem dvostruko skuplji Veszprem. A znate tko je kompjutorski precizno dirigirao tom igrom. Igor Karačić.
On nema zvjezdani status nekih europskih velikana. Medijsku karizmu. Nećete ga naći ni na društvenim mrežama, ili stranicama jet seta. On je običan, jednostavan. Do krajnjih granica posvećen onome što radi. I zato slobodno možemo reći, blago PGE Vive Kielceu jer ne zna što je dobilo. A mi s ponosom možemo reći , blago nama jer imamo Igora. Igora koji od Koelna 2019. godine nosi naziv MVP LIGE PRVAKA.
